Aktualno prikupljanje potpisa građana Hrvatske sa zahtjevom za raspisivanje referenduma potaknuto od strane sindikalnih središnica a izazvano prijedlogom izmjena Zakona o radu, ovih dana na različite internet portale ali danas i u tiskane mediji donosi prikaz procedrure prema kojoj bi traženi referendum biti raspisan.

Zbog nevjerojatnog broja netočnosti, površnosti i krivih informacija ali ponukan i pozivima brojnih novinara čija su me pitanja naprosto zbunjivala i dovela do zaključka da svi pišu o tome SAMO temeljem čitanja zakona a ne i DVIJU odluka Ustavnog suda RH , odlučio sam u ovom postu na najjednostavniji način objasniti daljnu proceduru .
Za razumijevanje procedure treba korisiti članka 86. Ustava i Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog izjašnjavanja kao i odluke Ustavnog suda RH iz travnja 2006. i svibnja 2007.

U srijedu, 16.lipnja 2010. glasovali smo o promjenama Ustava Republike Hrvatske.
Jas am glasovao PROTIV i smatram svojom obavezom javnosti objasniti zašto.

O ustavnim promjenama raspravljali smo na Nacionalnom vijeću i zaključili da je bitna promjena članka 86. Promjenama toga članka briše se odredba o pravovaljanosti referendum u odnosu na broj birača koji izađu na referendum.
Nacionalno vijeće ocjenilo je da je potrebno smanjiti broj potpisa građana za zahtjevanje referendum. U raspravi o Nacrtu promjena podnio sam amandman da se tih 10 % smanji na 2%. Mnogi, pa čak i oporbeni lideri smatrali su da je taj postotak prenizak. U konačnoj raspravi podnio sam amandman da se 10% smanji na 5% ali i ugradi “osigurač” da se o pitanju o kojemu se traži referendum ne može odlučivati tako dugo dok traje prikupljanje potpisa ili dok se ne održi referendum ako je prikupljeno dovoljno potpisa.
Ovo je doista važno jer se prema sada usvojenim promjenama Ustava a i prema Zakonu o referendumu može (opet) dogoditi da Sabor odluči o pitanju za koje traje akcija prikupljanja potpisa i prije isteka roka od 15 dana koji je propisan zakonom.
Zbog toga smatram da je ustavno pravo građana na zhtjevanje referendum neostvarivo I zbog toga sam podnio amndman . Na Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav taj je moj amandman jednoglasno odbijen što znači dag a nisu podržali ni ostali oporbeni zastupnici. Naravno da je odbijen i na plenarnoj sjednici.

Zar vas nimalo ne zanima glasovanje za obranu radničkih prava?!

Ima li veće potvrde o demokraciji društva ili države od neposrednog odlučivanja građana? Nema. Iako su ti demokratski standardi postavljeni još u antičkim vremenima, Hrvatska sve vrijeme formalne samostalnosti svojim građanima nije dopustila niti jednu takvu odluku. Nakon što birači izaberu stranke (jer je u partitokratskom sustavu nemoguće birati osobe) koje će ih predstavljati u parlamentu, prestaje izravni utjecaj građana na odluke vlasti.
A nju pak biraju svi građani Hrvatske. Tko su oni? Ne svi koji žive u Hrvatskoj i plaćaju porez već svi oni koji imaju Hrvatsko državljanstvo, odnosno, hrvatsku putovnicu. Svi oni – pa makar i ne osjećali posljedice svojega izbora na vlastitim leđima – žele odlučivati.
O hrvatskome predsjeniku države odlučujete i vi, poštovana dijasporo, odnosno ekonomska i politička emigracijo, poštovano iseljeništvo.
Vi možete odlučivati, zapravo, najgrlatiji – što ne znači i najveći – dio iseljeništva traži da odlučuje i o tome tko će izglasavati zakone te tko će, zapravo, voditi državu. Svaki pokušaj smanjivanja utjecaja iseljeništva na ishod predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, od pojedinih se predstavnika smatra izdajom – dijaspore.
Pa i one koja to nije. Jer, ruku na srce, ne mogu bosanskohercegovački Hrvati biti istovremeno i konstitutivni narod u BiH i iseljenici Republike Hrvatske. Ali, o tome, poštovana dijasporo, poštovano iseljeništvo – ma gde bilo – nekom drugom prilikom.
Ovaj put vas mi, Hrvatski laburisti – Stranka rada, ovim otvorenim pismom otvoreno pitamo zbog čega se sada kada su u pitanju radnička prava, sada kada u našoj i nimalo manje vašoj (za neke, ipak, drugoj) domovini sindikati uz skromnu, ali praktičnu pomoć Laburista, vode pravi rat za očuvanje makar i krnjeg dostojanstva svih koji u Hrvatskoj (sve teže) žive od svojega rada – ZAŠTO ŠUTITE?!

Zagreb, 10. lipnja 2010.

Službena obavijest sindikalnim središnjicama



Obavještavam vas da smo na štandovima Hrvatskih laburista – Stranke rada diljem Hrvatske u dane 9. i 10. lipnja prikupli 21.172 potpisa građana koji podržavaju vaš zahtjev za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o radu.

Akciju nastavljamo a prikupljene potpise predati ćemo vam na kraju kacije kao naš doprinos
vašoj akciji.

Dragutin Lesar, predsjednik Hrvatskih laburista – Stranke rada

Fonogram moje rasprave u Hrvatskom saboru, 10. lipnja. 2010
Moram reći da me je rasprava od kolegice Lovrin u ime kluba HDZ-a na trenutak zabrinula jer sam se pribojavao da će svoju raspravu završiti zahtjevom za razrješenjem pučkog pravobranitelja. Jer ono što je izgovoreno u ovom izvještaju naprosto je dalo za naslutiti da bi to bio valjda najradije potez vladajuće koalicije.
Sada, prije daljnje rasprave da si provjerim nešto, možda sam propustio neke zakonske promjene ili se ih ne sjećam dobro. Je li po Zakonu o pučkom pravobranitelju pučki pravobranitelj opunomoćenik Hrvatskog sabora još uvijek? Je? Onda dobro.

Fonogram moje rasprave u Hrvatskom saboru 9. lipnja 2010.
Prvo što želim reći da iz sadržaja ustavnih promjena, posebne nove glave 7 nakon usvajanja ovih ustavnih promjena, ispada da je Hrvatska već članica Europske unije, iako te odredbe stupaju na snagu tek ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Mi smo Ustav pripremi kao da jesmo već članica. I sada će naravno netko reći, ma ne treba više većina od ukupnog broja birača glasati za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Ne treba više čak niti većina birača ili državljana sa biračkim pravom izaći na referendum za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, jer je dovoljno da većina izašlih glasa o tome da ulazimo u Europsku uniju.
No, ipak jeste li toliko sigurni da i takav europski referendum obezglavljen ne može donijeti iznenađenje. Dakle, što ako na referendumu građani odluče da ne idemo u Europsku uniju, što ćemo sa tim dijelovima Ustava onda? Ili ćemo referendum tako dugo ponavljati dok građane ne iscrpimo pa će ipak takvu odluku donijeti. Mislim da je moj prijedlog ponavljam dva puta o tome da se o ovim ustavnim promjenama raspiše referendum, a odbijen i od vladajućih i oporbenim bio bi dobar test raspoloženja birača o ulasku i pripremljenosti Hrvatske za ulazak u Europsku uniju.

Većina političara – kao i kruh s maslacem – obično pada na onu bolju stranu. I mnogi od njih, ma koliko se god zaklinjali u demokraciju, baš nju zaobilaze u velikome luku. Ako je demokracija vladavina naroda, a po definiciji ona to jest, tada bi vlast – a da ne govorimo o oporbi – morala uvažavati mišljenje, želje i htijenja naroda koji je vlast izabrao i s njom sklopio nepisani ugovor i zastupanju. Što je demokraciji svojstvenije od neposrednih odluka? Malo što. U zapadnim, od Hrvatske daleko demokratskijim sustavima svaku veliku nedoumicu riješava narod. Kako? Referendumom. Koji predlažu ili političari ili – u većini slučajeva – građanske, odnosno, udruge civilnoga društva. Da bi vlast raspisala referendum u zapadnoj je europskoj demokraciji potrebno skupiti JEDAN posto potpisa upisanih birača. Da; J E D A N – 1 – posto. Slovenija je o arbitražnom sporazumu oslučivala na referendumu, koji hrvatskim vlastima nije bio ni na kraj pameti. Zašto?

Hrvatski sindikati pokrenuli su najveću do sada akciju društvene solidarnosti
prikupljajući potrebnih 450.000 potpisa pokušavajući prisiliti Hrvatski sabor na raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o radu.

Hrvatski laburisti – Stranka rada pridružila se toj akciji, ne samo javnom i moralnom potporom nego i aktivinim sudjelovanjem .

Travanj 2010:

Program gospodarskog oporavka Vlade, stranica 18 :

1. Promtno smanjenje opće nelikvidnosti jednokratnim podmirenjem svih dospjelih dugovanja iz domene utjecaje Vlade, s rokom do 01. lipnja 2010. korištenjem svih oblika financiranja i monetizacije dospjelih dugovanja.