Izbornik
Blog : O ustavotvornom referendumu
on 2013/11/6 14:03:22 (562 reads)

NASTAVAK ZASJEDANJA 9. SJEDNICE HRVATSKOGA SABORA
ODRŽANE 6. STUDENOGA 2013.
Točka dnevnog reda:

Prijedlog Odluke o raspisivanju državnog referenduma

DRAGUTIN LESAR:
Poštovane kolegice i kolege, gospodine potpredsjedniče, počet ću svoju raspravu s pet problema.
Prvi problem, kada se raspravljalo na Odboru za Ustav o prijedlogu Odluke o raspisivanju referenduma dao sam izdvojeno mišljenje uz obrazloženje da se radi o prijedlogu odluke koja nije sukladna Ustavu, zbog definicije da se pristupi promjeni Ustava a ja sam smatrao da mora pisati da se promijeni Ustav.
Drugo, 28. listopada ove godine Ustavni sud učinio je presedan i sa svojim upozorenjem reagirao na prijedlog pravnog akta koji je u proceduri u Saboru i upozorava Sabor da te odredbe odluke u stavku i članku 1. i 3. nisu sukladne Ustavu.


Treći problem, nakon upozorenja Ustavnog suda predlagatelj nije usuglasio prijedlog odluke i mi danas raspravljamo i na odlučivanju imamo pravni akt za kojega Ustavni sud smatra da je protuustavan. To je drugi presedan kojega činimo u Hrvatskom saboru.
Izlažemo se riziku da i nakon usvajanja Odluke o raspisivanju referenduma ako Ustavni sud ostane kod svog stajališta o protuustavnosti odredbe točke 1. i 3. poništi Odluku o raspisivanju državnog referenduma. Ne tvrdim da će do toga doći nego ponavljam da se izlažemo riziku poništenja odluke. Koja će posljedica biti eventualnog poništenja odluke? Suspenzija konkretnog referenduma.
Ja ponovno apeliram na sve one koji u vladajućoj koaliciji odlučuju da shvate mogućnost rizika i suspenzije referenduma.
Četvrti problem, sve je veći broj onih, i kolegica Kosor je sad o tome govorila, koji predlažu da se Sabor obrati Ustavnom sudu radi ocjene ustavnosti ponuđenog pitanja. Nismo li ušli u apsurd da jedno mišljenje Ustavnog suda imamo i ne poštujemo ga i tražimo drugo mišljenje za koje ne znamo hoćemo li ga poštivati kad ga dobijemo. Malo vjerujemo Ustavnom sudu, malo ne vjerujemo.
Ja u ovom trenutku ne želim tvrditi da se moramo ili ne moramo, smijemo ili ne smijemo obraćati Ustavnom sudu i to zbog sljedećeg petog problema. U proteklih 48 sati iz javnih nastupa nekih kolega zastupnika vidljivo je da nije njima stalo do ocjene ustavnosti nego dolaska do svojevrsnog moratorija o održavanju referenduma i manevra koji bi se na taj način mogao izvesti. A ne sama ocjena ustavnosti. To je moj strah na kojeg imam pravo.
I druga dilema, ako idemo od pretpostavke da se radi o pitanju koje nije ustavno, dovodimo li u pitanje i ustavnost postojeće odredbe Obiteljskog zakona koja definira brak kao zajednicu muškarca i žene. Na to pitanje mi nitko nije odgovorio.
I podržat ćemo zaključak da Sabor ide pred Ustavni sud s upitom o ustavnosti pitanja samo pod uvjetom da takav prijedlog zaključaka predlože svi klubovi vladajuće Kukuriku koalicije zajedno.
Činjenice na koje želim upozoriti, 2010. izvršene su ustavne promjene u ovom Saboru kada je ukinuta klauzula o pravovaljanosti referenduma. Bez mog glasa. Ali tada, osim toga su bile sporne i u prijeporu još dvije stvari iz članka tada '86., danas '87. to je broj potpisa i odredba o čemu se na referendumu ne bi trebalo odlučivati. I u proceduri do zadnjeg trenutka je bio amandman prvi koji je glasio da se broj potpisa s deset smanjuje na pet posto i drugi, ja ću ga pročitati: "Referendum iz stavka 1., 2. i 3. ovog Članka ne može se raspisati o prijedlozima kojima se umanjuju Ustavom utvrđena ljudska prava, temeljne slobode i ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina te prijedlozima koje se odnose na porezni sustav i državni proračun.".
Čak je i tadašnji predsjednik Odbora za Ustav rekao da će Odbor za Ustav prihvatiti amandmane, u zadnjem trenutku neposredno prije glasanja ovi amandmani povučeni su iz procedure i Sabor se o njima nije izjašnjavao. Da je tada Sabor prihvatio ovaj amandman danas ne bismo imali 90 posto dilema oko ovog referenduma.
Ali u 10. mjesecu te iste 2010. Sabor je donio Ustavni zakon o provođenju ustavnih promjena u kojem je jasno precizirano da odredbe ustavnih promjena koje se ne mogu direktno primjenjivati posebnim zakonima treba regulirati u roku od šest mjeseci i jedna takva klauzula odnosila se i na Zakon o referendumu.
Činjenica druga, 7. veljače ove godine Hrvatski laburisti ponudili su, i ovdje je Sabor o tome raspravljao, ustavne promjene o broju potpisa koje treba za referendum i tom prigodom podsjetio sam na potrebu donošenja novog Zakona o referendumu i mogućnosti da ako Sabor dopusti u prvom koraku pristupanju ustavnim promjenama da tada možemo regulirati i područja o kojima se na referendumu ne bi moglo odlučivati kao i izmijeniti redoslijed nadležnosti Ustavnog suda koji bi kod građanske inicijative bio na početku a ne na kraju postupka. Dakle, to je bilo 7. veljače ove godine a 8. veljače ove godine 76 zastupnika Hrvatskog sabora odbilo je tu mogućnost da u veljači i ožujku pravni okvir referenduma definiramo sa što manje sporova.
Meni je žao što je tada taj prijedlog bio okarakteriziran kao populizam i demagogija. Danas ti isti koji su prijedlog odbili svjesni su činjenice plaćanje visokog troška školovanja izostanka referendumskog iskustva u Republici Hrvatskoj zbog čega vodimo svjetonazorske prijepore i sukobe zanemarujući pri tome interes građana.
Prisega koju smo dali glasi da ćemo poštivati Ustav Republike Hrvatske. To od svakog zastupnika traži da brani pravo na referendum građanima i onda kada se ne slaže s prijedlogom ili pitanjem.
Svima onima koji se boje ovakve odredbe u Ustavu, a ja doista smatram da odredba o braku u Ustavu ne treba biti jer je imamo u zakonu, poručujem da ona u pravnom smislu u ostvarivanja prava na brak neće značiti ništa. Ali tko nas u Saboru priječi da u toku ovih postupaka promjena Ustava, ako ovaj referendum prođe, unesemo i odredbu i definiciju pojma izvanbračne zajednice i istospolne zajednice. Pa su svi ravnopravni. Kako će ona glasiti ili kako bi one mogle glasiti, sasvim je svejedno. Ali tada se pitanje diskriminacije bilo koje manjine od strane većine rješava ustavnim formulacijama i to je pravo Hrvatskog sabora. I takvim pristupom u potpunosti bi poštivali i odluku referenduma.
Ova tema je podijelila hrvatsko društvo i razvio se strah od nametanja. Ali 3 milijuna 750 tisuća punoljetnih građana po Ustavu ima pravo odlučivati. I umjesto prizivanja bilo kakvog straha, straha od nametanja treba imati samo hrabrosti i volje izaći na referendum i ništa više od toga.
Tu nedjelju treba malo smanjiti komoditeti, malo ranije možda ustati i otići na referendum i time dokazati spremnost preuzimanja odgovornosti donošenja političkih odluka i od strane građana. Sve prijepore tim glasom pristupanjem referendumu i odlučivanjem rješavaju građani.
I da budem potpuno jasan, svaki manevar počinjen od bilo koje strane, bilo čije strane koji bi doveo do opstrukcije referenduma dovest će za posljedicu da Hrvatski laburisti u Saboru neće podržati nikakve ustavne promjene. Ponavljam, nikakve. Tko god da pokušava minirati građanski referendum to mora znati. Iako se s pitanjem o sadržaju Ustava ne slažemo, do kraja ćemo braniti pravo građana da imaju takav referendum.
Apeliram na predsjednika Odbora za Ustav da iskoristi sutrašnju sjednicu, dopuni dnevni red i usuglasi prijedlog odluke sa upozorenjem Ustavnog suda i time otkloni opasnost koja prijeti da odluka bude poništena od strane Ustavnog suda ili da bude nova točka prijepora.
Nemojmo se igrati, na referendum će izaći veliki broj građana. Svaka nedoumica koja bi ostala, svaka mogućnost i u naznakama da ta odluka neće biti takva kako oni odluče nije dobra poruka i svaku sumnju moramo otkloniti. To je naša obaveza. Ako se dakle pozivamo na čuvara Ustava a to je Ustavni sud, on nam je dao jasnu uputu što moramo napraviti.
I završavam sljedećim, iako nisam o tome mislio govoriti ali prečesto je bilo spominjano - Ustavni sud je jednom iskoristio svoje pravo i suspendirao volju građana kada su radnici tražili referendum o Zakonu o radu. Koji su sve bili motivi onima koji su potpisivali onda i danas, koliko su razumjeli temu i pitanje, nije bitno.
Ali nije osnova suspenzije tadašnjeg referenduma bila sama činjenica da je Vlada povukla Prijedlog zakona o radu. Pročitajte pažljivo Zakon o referendumu. U njemu izrijekom stoji odredba da odluka donijeta na referendumu na zahtjev građana nema rok valjanosti, ona je trajna i da se može izmijeniti samo na novom referendumu.
A Ustavni sud u obrazloženju tadašnje odluke dao je dva, po meni, sporna argumenta koja poštujem, iako se s njima ne slažem, da je osnova za referendum nestala u trenutku povlačenja zakona, da je time zapravo ispunjena svrha referenduma jer zakona nema i da se u roku od godinu dana prijedlog koji bi bio suprotan referendumskom pitanju ne smije predložiti. U roku godinu dana.
A odluka na referendumu, da je održan, ne bi vrijedila godinu dana nego trajno, a mogla bi se opozvati samo novim referendumom. To je vrijednost koju danas u Zakonu o referendumu imamo zapisano i to je razlika u odnosu na referendum kojega raspisuju tijela lokalne samouprave, regionalne samouprave, Sabor. I zbog toga sam oprezan, rezerviran u trenucima kada postoje postupovne mogućnosti da čak i nakon referenduma dođemo u ovu dvoranu i sporimo se kako rezultate referenduma primijeniti.
Stav kluba Hrvatskih laburista u glasanju ovisit će i o konačnoj odluci Odbora za Ustav o sadržaju odluke i eventualnom prijedlogu svih klubova Kukuriku koalicije u obraćanju Ustavnom sudu.