Izbornik
Blog : Državni proračun očima Državne revizije
on 2014/7/2 14:23:14 (460 reads)

NASTAVAK ZASJEDANJA 13. SJEDNICE HRVATSKOGA SABORA
ODRŽANE 2. SRPNJA 2014.
Objedinjena rasprava:
1. A) Prijedlog godišnjeg izvještaja o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2013.godinu,
B) Prijedlog godišnjeg izvještaja o primjeni fiskalnih pravila za 2013.godinu,
2. Izvješće Državnog ureda za reviziju o obavljenoj reviziji godišnjih izvještaja o izvršenju državnog proračuna RH za 2013.godinu.


DRAGUTIN LESAR:
Poštovane kolegice i kolege, ministre.
Raspravljajući Izvješće o izvršenju proračuna je rasprava o statistici, kako je izvršeno ono što je bilo planirano i zbog toga ću svoju raspravu započeti samo sa dva kratka osvrta na izvršenje državnog proračuna i to ne nužno zbog kritike nego što bi rekao kolega Jurjević, upozorenja.
Prihodi s naslova poreza na dodatnu vrijednost u 2013. su manji nego 2012. Oni su manji i od planiranog u samom državnom proračunu za 2,7%, to je oko milijarda kuna, a kada u proračunu nedostaje milijarda ili je nečega manje, ministar financija zna da tada počinje blagi propuh u državnim financijama. Pozitivni efekti ukidanja nulte stope PDV-a koji su se očekivali nisu izvršeni, dakle to njih nije došlo. Druga velika stavka poreznih prihoda su posebni porezi i trošarine. 2013. naplaćeno je 11,6 milijardi tog naslova, 2012. 11,2 milijarde.
Ovaj rast od 400 milijuna kuna zabilježen je rast naslova poreza na energiju, ali ne zbog povećane potrošnje energije nego povećanje cijene energenata jer da je došlo do povećane potrošnje energije to bi značilo da je bio počeo i početak gospodarskog rasta razvoja proizvodnje. I druga stavka je oporezivanje duhana i duhanskih proizvoda koja je ostvarena sa 3,6 milijardi za 300 milijuna manje nego godinu dana prije, što samo znači da je u Hrvatskoj sve više onih koji su svoje popušili ili su na tom dobrom tragu.
Od ukupno 62,7 milijardi poreznih prihoda, porez na dodanu vrijednost, posebni porezi i trošarine su 51,8 ili 82,6%, a jedan, drugi i treći porez i njegovo kretanje u naplati je direktna posljedica stanja osobne potrošnje, investiranja i društvene potrošnje u cjelini.A ovi podaci pokazuju da Hrvatskoj i dalje pada osobna potrošnja, pada kupovna moć prosječnih zarada i raste siromaštvo. To sam rekao zbog toga što zabluda u tome da će se rigoroznim mjerama štednje i pritiskom na osobnu potrošnju oporaviti gospodarstvo. I nigdje druge više u EU nitko ne robuje tom modelu kao i sretan sam da i onih famoznih 3% deficita državnog proračuna počelo njegovo propitivanje i kritiziranje ne samo od nas u Hrvatskom saboru nego recimo i premijera Republike Italije Renzia koji također smatra da tih 3% i brutalne mjere štednje ne mogu oporaviti nijednu članicu EU.
Druga stavka, rashodovna pozicija subvencije. 5,5 milijardi kuna u prošloj godini je dato za subvencije od čega 1,4 milijarde javnom sektoru, a 4,1 milijarda privatnom sektoru. Oko tih subvencija u Hrvatskom saboru veliki je broj prijepora, svađa koliko će one biti, što će se subvencionirati, s koliko subvencija, kada će biti isplaćivanje i u tome je najčešće bio prijepor i najveće nezadovoljstvo različitih interesnih skupina. Međutim ono što nikada nismo napravili, nikada nismo dobili, o čemu nikad nismo raspravljali je sljedeće, koji su učinci tih subvencija na hrvatsko gospodarstvo, poljoprivredu i poduzetništvo? 5,5 milijardi kuna javnog novca se daje 1,4 u javni, 4,1 milijarda u privatni sektor i koji su učinci? Koliko je povećana proizvodnja zbog utjecaja subvencija, a povećanje proizvodnje jedan ako ne i prvi cilj subvencije. Drugo, koliko je modernizirana ili tehnološki unaprijeđena proizvodnja, to je obično drugi … subvencija i treće koliko su smanjene cijene usluga i proizvoda koje su subvencionirane? To je treći cilj subvencija.
I umjesto da raspravljamo i dobijemo jednu analizu učinaka pozitivnih ili negativnih ili nultih efekata na subvencije, svake godine ćemo se prilikom donošenja proračuna svađati da li je dovoljno, tko će sve dobivati i kada će biti isplaćene. Ja želim, a vjerujem da bi i ministar financija bio sretan kada bi ovih 5,5 milijarde netko pretvorio u jednu analizu i rekao da to se isplati jer imamo takve i takve, te i te efekte u gospodarstvu.
Raspravljamo ne samo o izvršenju proračuna nego i nalazu Državne revizije o izvršenju proračuna. državna revizija je dala uvjetno mišljenje, to je prolazna ocjena, ali s opomenom, kartonom.
Koji su razlozi uvjetnog mišljenja odnosno što Državna revizija zamjera? Veliki dio preporuka i naloga datih 2012.nisu izvršene.
Nadalje, podaci u glavnoj knjizi državnog proračuna na temelju kojeg se sastavljaju propisani financijski izvještaji, te izvještaji o izvršenju državnog proračuna nisu potpuni jer nisu iskazani podaci o potraživanjima za vrijednosno značajne prihode državnog proračuna, porezi, doprinosi, posebni porezi te podaci o vrijednosti državne imovine. Također pojedina potraživanja za poreze i druga javna davanja primjenom odredbi pojedinih zakona i drugih propisa su otpisana, reprogramirana, naplaćena u nekretninama, udjelima, dionicama ili prebojem međusobnih potraživanja što također nije evidentirano u poslovnim knjigama i financijskim izvještajima, a imale su utjecaj na prihode i rashode i imovinu državnog proračuna.
To nije sve. U Godišnjem izvještaju o izvršenju državnog proračuna RH za 2013.manajak prihoda opće države nije točno iskazan jer proračunski i izvanproračunski korisnici u priznavanju prihoda i rashoda primjenjuju različita računovodstvena načela. Kada će biti otklonjeni ovi razlozi da svi korisnici i izvanproračunski korisnici koriste različita načela?
Dalje, pojedina područja su nedovoljno jasno ili nedostatno normativno regulirana. Ima još, vrijednost novih financijskih jamstava je viša od iznosa propisanog odredbom članka 31. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna RH za 2013.
I na kraju, osim za namjene propisane zakonima sredstvima proračunske zalihe financirani su rashodi koji su se mogli predvidjeti ili se kontinuirano provode stoga su mogli biti i planirane. To piše u nalazu Ureda državne revizije.
Dobro, dogodilo se. Osim očitovanja Ministarstva financija na pojedine točke nalaza mišljenja Državne revizije Vlada na ovaj dokumenat nije dala svoje mišljenje.
I ako sada ove zamjerke promatramo samo u kontekstu nadležnosti, ovlasti Ministarstva financija a ja bih doista volio znati i čuti mišljenje Vlada kada, kojim mjerama i načinima će se otkloniti razlozi koji su doveli do ovih zamjerki državne revizije. Ili ćemo prihvaćajući i ovaj dokumenat, izvještaj državne revizije konstatirati da Vlada u cjelini nije poštivala ne samo državni proračun nego i prateće zakone. Jer kada Sabor taj izvještaj usvoji on usvaja i ove navode kao i naloge i preporuke koje je državna revizija dala za 2013.
To smo napravili i za 2012. državna revizija konstatira da najvažnije naloge nadležni nisu proveli. Vlada se ne očituje o tome, nema očitovanja, nema mišljenje Vlade. Jer to znači da Vlada ignorira nalaz državne revizije? Jel to znači da usvajanjem toga nalaza zapravo usvajamo ocjenu da Vlada nije dobro postupala u izvršavanju? Ali meni je daleko bitnije i ovo kada i kako će se otkloniti nedostaci na koje upozorava državna revizija. I ne mora biti nitko kažnjen ako je takva politička odluka. Ali doista jeste važno da Sabor dobije odgovor na ovih 6 primjedaba, nalaza, ozbiljnih upozorenja državne revizije, počeli smo pripremati, radimo, doći će na dnevni red, otkloniti ćemo, riješiti ćemo, to je suština onoga što sam očekivao. Međutim, osim samog proračuna u svojem izvještaju državna revizija se pozabavila i poglavljem ili područjem državne imovine i to je dobro i zahvaljujem joj na tome. I samo podsjećam da se radi o vrijednosti koja je kada smo raspravljali o strategiji upravljanja državnom imovinom bila procijenjena ili se govorilo da je to vrijednost veća od 30 milijardi eura. Dakle u vrijednosnom smislu to je puno više nego jedan godišnji proračun.
Sabor je nakon dužih porođajnih muka usvojio i Strategiju upravljanja državnom imovinom i zakon. I jedna od važnih stvari iz ta dva dokumenta je Registar državne imovine. On se pojavio, on je objavljen, doduše i taj dokumenat, odnosno taj registar je kasnio u odnosu na propisane rokove. Bilo je zanimljivo vidjeti kada na dan objave tog registra resorni ministar se hvalio da je to konačno napravljeno ali se nije ispričao zbog kašnjenja a pristojno se ispričati kada netko nešto ne napravi u roku.
Što državna revizija piše o Registru državne imovine? Prema podacima iz registra, ožujak 2014. broj upisanih jedinica koje se odnose na nekretnine je 384 tisuće, broj trgovačkih društva koje ima država imatelj dionica 460 a broj upisanih trgovačkih društva u kojima država ima udjele je 240. Uvidom u registar utvrđeno je da su podaci nepotpuni, posebno oni koji se odnose na nekretnine. U pojedinim slučajevima nedostaju podaci o nazivu korisnika nekretnine i površini a podaci u vrijednosti nekretnina uglavnom se ne navode. Podaci nisu ažurirani jer su pojedini obveznici dostavili podatke sa stanjem 2012. godine.
Značajni je novac utrošen na uspostavu Registra državne imovine i traži i značajne ljudske resurse. I ako ni nakon godinu dana nismo u stanju da on odgovara po sadržaju propisanim u zakonu i nitko nikome zbog toga ne postavlja pitanje zašto nije dobro.
Ima još.U pojedinim slučajevima Sporazumi o podjeli imovine između proračunskih korisnika se ne zaključuju pravodobno ili se ne primjenjuju dosljedno u dijelu koji se odnosi na evidentiranje u poslovnim knjigama. Dakle radi se o korisnicima državne imovine u tijelima državne vlasti. U pojedinim slučajevima imovina se evidentira kod jednog proračunskog korisnika a koristi je drugi proračunski korisnik. I završavam sljedećim. Registar državne imovine kao projekt čija je uspostava između ostalog trebala ponuditi je rješenje vezano uz evidentiranje državne imovine u glavnoj knjizi i financijskim izvještajima državnog proračuna ne provodi se na zadovoljavajući način. Obaveznici koji dostavljaju podatke u registar nisu informirani o obavezi dostave svih potrebnih podataka o državnoj imovini koju uporabljuju a koji su potrebni za unos u izvještaj, sustav državnog proračuna.
Dakle nisu obaviješteni o svim podacima koje moraju dostavljati a koji se moraju unositi u Registar državne imovine. I nikome ništa, nitko nije kriv. Hoće li se to otkloniti i kada? Takvi odgovori omogućavaju ono što se priziva dogovor.
I vladajuće molim da ovu moju raspravu ne doživljavaju a priori kao kritiku nego upozorenje. I dobro je da smo donijeli Zakon o upravljanju državnom imovinom i strategiju i Registar državne imovine, ali nije dobro da dio državnih službi prema tome se odnosi aljkavo.
I završavam svoju raspravu, u Registru državne imovine su nekretnine, dionice i udjeli države u trgovačkim društvima, a strategija i zakon su predvidjeli da u Registru državne imovine bude točno 35 pojavnih oblika državne imovine. Imamo samo tri. Nećete moći pamtit da ih sve čitam, ali primjerice u Registru državne imovine još uvijek nemamo imovinu oduzetu, protuzakonito stečenu kaznenim djelima. Još uvijek je nemamo i još uvijek nemamo vrijednost i popis elektroničke komunikacijske infrastrukture i drugo povezanu opremu s njom, a jako važna činjenica o mogućnosti stavljanja … u funkciju. Nemamo ni patente ustupljene Republici Hrvatskoj, nemamo ni imovinu i sukcesije od bivše države, naročito u inozemstvu. I sad dalje nabrajanje bi bilo besmisleno, izdvojio sam one za koje znam da podaci postoje, a nisu unijeti jer ih netko nije nekome dostavio.
I zbog toga izražavam žaljenje što Vlada na ovo izvješće Državne revizije nije dala svoje mišljenje ne da se posipa pepelom i prizna krivnju nego da kaže, da odgovori na dileme kada, tko, u kojim rokovima i na koji način će otkloniti razloge zbog kojih Državna revizija upozorava da pitanje gospodarenja državnom imovinom ne možemo promatrati odvojeno od državnog proračuna jer se to također iskazuje. Vjerujem da će dio odgovora moći dati ministar financija, ja bih volio ako je to moguće. Ako ne, prije ili kasnije možda će se netko ipak udostojiti dat odgovor i na ta pitanja.