Dva događaja u proteklih nekoliko dana, ma koliko se činilo nepovezana, natjerala su me na razmišljanje. I što više o njima razmišljam, sve sam zabrinutiji.
Prvo je ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jeremić usred Zagreba Hrvatsku optužio za etničko čišćenje. Na nekakvoj ministarskoj konferenciji Jeremić je rekao da je Hrvatska nastala na etničkom čišćenju.
Od Vuka ništa čudno ni novo, ono što me zabrinjiva je činjenica da na toj ministarskoj konferenciji nije bilo ni jednog novinara iz hrvatskih medija. Jer, da Radio televizija Srbije nije objavila tu Vukovu izjavu, mi za nju ne bi nikada ni znali. Ili pak se desilo neko drugo čudo zbog kojeg naši mediji nisu odmah prenijeli taj diplomatski ispad srbijanskog ministra. Druga stvar koja me zabrinjava jeste ta da na toj ministarskoj konferenciji nije bilo ni našeg ministra vanjskih poslova Jandrokovića. Ili je bio tamo i prečuo izjavu svoga kolege?
Zašto bi inaće tek tri dana kasnije „oštro“ napao Jeremića? I to samo pred domaćim novinarima?

Prijedlog Zakona o minimalnoj plaći izazvao je (opravdanu) pobunu sindikata tekstilaca, kožara, gumara i obućara.
Vlada je Saboru poslala na usvajanje zakon prema kojem bi od 1. srpnja ove godine minimalna plaća iznosila 2.747 kuna bruto. Ovaj zakon trebao bi zamjeniti Kolektivni ugovor o najnižoj plaći iz 1998. koji je kao najnižu plaću definirao iznos kojeg je država određivala kao najnižu osnovicu za plaćanje obveznih doprinosa (zdravstveneg i mirovinskog) a on ovog trenutka iznosi 2.441,25 kuna bruto.
U samom zakonu doduše ne spominje se iznos najniže plaće već je vlada definirala da on iznosi 39% od bruto prosjećne plaće u prošloj godini a da se ubuduće udio minimalne plaće u prosječnoj plaći povećava za postotak realnog rasta bruto društvenog proizvoda.

Prošli smo tjedan u Hrvatskom saboru raspravili (i prihvatili) godišnje izvješće „Hrvatske agencije za telekomunikacije“.
Izvješće je krcato podacima, grafima, kartama, ocjenama i (samo)hvalama.
Ako želite i sami zaviriti u to bogatsvo brojaka evo linka:
http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=21526

U četvrtak, 8. svibnja mediji su izvjestili da je Vlada na svojoj sjednici utvrdila Konačni prijedlog Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Provjerio sam na web stranicama Vlade. Informacija je točna.

Prema našem Zakonu o kaznenom postupku niste „stranka u postupku“ ako nakon kriminalističke obrade policija i državno odvjetništvo ocjene da niste počinili kazneno djelo.
Niste „stranka u postupku“ ni ako pretresom stana ili drugih prostora koji koristite, policija i sud ocjeni da niste ukrali predmete za čiju krađu vas tereti podnositelj prijave.

Zagreb, 25. travnja 2008.
PREDSJEDNIKU HRVATSKOGA SABORA
Predmet: Interpelacija o radu ministra financija, gospodina Ivana Šukera
Na temelju članka 85. Ustava Republike Hrvatske, te članka 190. Poslovnika Hrvatskog sabora, niže potpisani zastupnici podnose INTERPELACIJU o radu ministra financija, gospodina Ivana Šukera

U prošlom postu pisao sam o slovenskim pripremama za utvrđivanje zajedničkog, hrvastko-slovenskog stajališta za iznošenje graničkog spora pred međunarodnu arbitražu. Taj posao povjeren je Mješovitom povjerenstvu, hrvatskom dijelu Povjerenstva predsjedava Davorin Rudolf a slovenskom Miha Pogačnik. I to je sve što se u proteklom tjednu moglo saznati o radu toga Povjerenstva koje je svoj prvi sastanak održalo 22. travnja u Rijeci. Iz izjava Pogačnika i Rudolfa nakon toga sastanka jasno se moglo razabrati da Slovenija ostaje kod tvrdnje o 22 sporne točke na zajedničkoj granici dok Hrvatska smatra da je sporno samo 8 točaka. Četiri, po slovencima sporne točke u Međimurju prikazao sam na njihovim kartama. Da podsjetim: slovenci smatraju da granica mora ići sredinom korita rijeke Mure.

O graničnim sporovima između Hrvatske i Slovenije domaća ali i inozemna javnost upoznata je ponajprije zbog spora u Savudrijskoj vali ili kako bi Slovenci rekli Piranskom zaljevu.
Ponekad doduše i Sveta Gera bude predmet medijsko-diplomatskih mudrijanja ali problemi granice dviju država u Međimurju čak ni medijski nisu prešli Dravu. Tko zna, možda je još uvijek za neke Hrvatska ipak samo (od Jadrana) do Drave.

Traže od mene da im vratim mandat. Kažu da su čista obraza i da bi to bio moj minimum poštenja. U stranci sam proveo dvanaest godina. Nikada se nisam osjećao tako prevarenim. I Razočaranim. Bili smo pred svakojakim iskušenjima. I problemima. Uvijek sam nastojao utjecati da naše odluke budu u korist stranke, društva i države. Da zadržimo političku samostalnost, da ne ulazimo u tajne dogovore. Ponekad sam uspjevao, ponekad ne. Sada sam ocjenio da više ne mogu utjecati na proces donošenja odluka koje idu u krivom smjeru.
I otišao. Na radost nekih.

U protekla 2-3 mjesecau medijima sam zabilježio javne izjave gospode Andrije Hebranga i Šostara (Gradski ured za zdravstvo Grada Zagreba) u vezi Sveučilišne bolnice Zagreb ili Nove bolnice Blato kako je neki nazivaju.