Pravo na privatnost. Zaštita osobnih podataka. Pravo na dostojanstvo.

U Hrvatskoj je pravo na privatnost zajamčena Ustavom. I osobni podaci stvar su zaštite. Zato je svojedobno i onaj JMBG, koji sada odlazi u povijest, brisan s osobnih iskaznica. Jer je otkrivao podatke o rođenju. Svi građani imaju pravo na dostojanstveni život. Lijepo zvući, zar ne? Nažalost, to je tako samo u proklamacijama.
Ako pak ste pomislili da onaj ili oni koji vam uskraćuju pravo na privatnost, koji čeprkaju po vašim osobnim podacima ili vam ugrožavaju dostojanstvo krše zakon, gadno ste se prevarili.
A još ste se više prevarili ako ste pomislili da to čeprkanje po vašoj privatnosti i osobnim podacima koje može ugroziti vaše dostojanstvo radi samo država, državna tijela, policija ili tajne službe. Ako Sabor usvoji novi Zakon o radu i Zakon o privatnim detektivima u tekstu kako ga je predložila Vlada, svaki poslodavac biti će ovlašten da o vama prikupi podatke koje on sam zapiše u pravilnik. A pošto poslodavci nemaju puno vremena, prikupljanje podataka povjetiti će privatnom detektivu. A u tom slučaju imati će te dva dosjea, jedan u policiji i onaj drugi, kod privatnog detektiva. Kod kojeg? E, to nećete znati.


„ Osobni podaci radnika smiju se prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo ako je to određeno ovim ili drugim zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom.
Ako je osobne podatke iz stavka 1. ovog članka potrebno prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama .... poslodavac mora unaprijed pravilnikom o radu odrediti koje će podatke u tu svrhu prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama“ (članak 34 Prijedloga Zakona o radu)

Tako eto naša Vlada predlaže da prikupljanje, obrađivanje i dostavljanje osobnih podataka o radnicima trećim osobama poslodavac regulira PRAVILNIKOM kojega donosi ON SAM. Koji su to osobni podaci koje poslodavac smije prikupljati o radnicima utvrđuje sam poslodavac! Pa tako poslodavac u pravilnik može zapisati da su za ostvarivanje OBVEZA iz radnog odnosa kod njega bitini podaci o raznim skolnostima radnika, kao što je na primjer seksualna sklonost. Pa onda vjerska pripadnost. Pa onda podaci o bračnim odnosima i izvanbračnim avanturama. O prehranbenim navikama, zašto ne? Mašta poslodavaca može biti nedokučiva.
Sada se sigurno pitate koji to poslodavac ima vremena prikupljate tako glupe podatke o radnicima? Mislila je naša vlada i na to. Evo rješenja.
„ Osobne podatke radnika smije prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo poslodavac ILI OSOBA KOJU ZA TO POSEBNO OPUNOMOĆI POSLODAVAC.“

I sada ste odmah pomislila na šefa kadrovske službe. Ili „službe za ljudske resurse“ kao se to danas zove. A ne! Neće to oni raditi.
„ Privatni detektiv može prikupljati obavjesti i informacije o .... kanidatima za zapošljavanje i radnicima samo uz njihov pisani pristanak, a koje je prema posebnim propisima ovlašten prikupljati poslodavac....“ (članak 9. Prijedloga Zakona o privatnim detektivima).

Tako, „privatna detetiva“ će , što bi rekao Matan, to odraditi.
Ali, odakle sada i „kandidati za zapošljavanje“ u ovom zakonu kada Zakon o radu dozvoljava prikupljanje osobnih podataka SAMO ZA RADNIKE?
Kome će kandidat ili radnik dati „pisani pristanak“, poslodavcu ili „privatnoj detetivi“?
Hoće li u tom „pisanom pristanku“ biti navedeni PODACI koji će se prikupljati? I METODE kojim će se privatni detektiv služiti? Tajno praćenje, snimanje, razgovori sa susjedima... poligraf?!
Da, u raspravo o ovome jedan zastupnik iz redova vladajućih je iznio podatak da poslodavci od privatnih detektiva naručuju poligrafsko testiranje kandidata za zapošljavanje i radnika!
Hoće li netko tko godinu-dvije traži posao odbiti dati pisani pristanka poslodavcu da privatni detektiv prikuplja osobne podatke o njemu? Hoće li radnik u firmi u kojoj je prošli mjesec dato desetak otkaza, odbiti poslodavcu dati pisani pristanak?

„Netočni podaci moraju se odmah ispraviti“. ((čl.34 ZOR)
Kako će radnik zahtjevati ispravljanje netočnih podataka ako ne zna koje je podatke poslodavac o njemu prikupio?

„Osobni podaci za čije čuvanje više ne postojie pravni ili stvarni razlozi, moraju se brisati ili na drugi način ukloniti“ (Čl 34 ZOR)
Kako će radnik znati jeli poslodavac brisao ili uklonio podatke za čije čuvanje više ne postoje pravni ili stvarni razlozi?
A što ako je privatni detektiv dosje o radniku ili kandidatu za zapošljavanje napravio u DVA primjeraka?
Jedan za naručitelja a drugi za svoju „arhivu“ ? Onako, nek se nađe. A možda prikupi i neke nezgodne podatke o „kanidatima za zapošljavanje“. A „brisanje odnosno uklanjanje“ tih podataka može imati i svoju cijenu, zar ne?

Zbog svega ovoga podnio sam amandman na članak 9. Zakona o privatnim detektivima tražeći brisanje one odredbe o pravu privatnih detetktiva na prikupljanje osobih podataka o kandidatima za zapošlavanje i radnicima. Rasprava je završena a glasanje o zakonu očekujem u petak, 6. veljače.

PS. Ako ste na trenutak pomisli da je ovo prikupljanje, obrađivanje i korištenje osobnih podataka o kandidatima za zapošljavanje i radnicima unjeto u ova dva zakona zbog zapošljavanja u državnoj upravi ili članstva u tijelima gdje se može doći do tajnih ili zaštićenih podataka, opet ste se prevarili. Ovo područje već je regulirano drugim propisima i tamo podatke ne prikupljaju privatni nego državni detektivi.