HRT: Potukli se članovi vijeća

Ili kako birače natjerati da ne izađu na izbore

„Tko ima bolji program, HDZ ili SDP?“
„Tko je pošteniji, HDZ ili SDP?“
„Koja je Vlada bila uspješnija, ona HDZ-a ili SDP-a?“
„Tko djeluje uvjerljivije, HDZ ili SDP?“
„Kome više vjerujete, HDZ-u ili SDP-u“?

U svojim rasprava u Saboru često sam upozoravao na činjenicu da u zakonima o kojima raspravljamo ima previše odredbi koje upućuju da će neke detalje, način ostvarivanja i uvjeti za ostvarivanje nekih prava, postupak, nadležne službe ili tijela utvrditi nadležan ministar ili Vlada nekim pravilnikom, odlukom, uredbom... odnosno podzakonskim aktom.

Danas je u Saboru provedena, po mom sudu, (pre)kratka rasprava o jednom bitnom zakonskom prijedlogu. Vlada je Saboru u redovnu proceduru ili kako mi to poslovnički kažemo u prvo čitanje poslala Prijedlog zakona o sustavu informacijske sigurnosti.

Iako je prijedlog zakona u Saboru obrazlagala Snježana Bagić, državna tajnica Ministarstva pravosuđa, iz teksta je sasvim jasno vidljivo da su autori teksta negdje iz sustava službe sigurnosti.

Glavna vijest u svim informativnim emisijama elektronskih medija u Hrvatskoj jučer je bila Sanaderova „bomba“. U prva dva mjeseca ove godine gradovi su ostvarili veće prihode od poreza na dohodak nego prošle godine a to je rezultat decentralizacije koju je provela Vlada i poziva gradove koji su povećali cijene komunalnih usluga, da ih vrate na staro. To je ukratko sukus „bombe“ koju je Sanader jučer izgovorio na sjednici Vlade. Tu točku najavio je uzvikom „Imamo bombu!!!“

Sanader i njegov glavni gospodarski strateg Hebrang već nekoliko mjeseci našu javnost zasipaju (samo)hvalom da su deficit „spustili“ na 3 posto a da im je plan držati ga i ispod tih 3 posto.

O tome da kao zastupnik u Saboru primam puno pisama već sam pisao.
I na sva odgovaram. Ako pošiljatelj napiše i svoju adresu.
Ali, kako odgovoriti na anonimno pismo? Posebno ako problem o kojemu čovjek piše (pa samim time i moj odgovor) nije osobne prirode nego stvar općeg dobra.
A upravo takovo jedno pismo dobio sam ovih dana i odlučio na njega javno odgovoriti.

Na prošloj sjednici Sabora jedna od najeksponiranijih tema bila je Izviješće o radu Državnog ureda za reviziju za 2006. godinu, te Izvješće o obavljenim revizijama za 2005. godinu. Rasprava je trajala čitavu srijedu, 21. veljače, a za govornicom su se smjenjivali predstavnici svih klubova zastupnika, dok su ispravci netočnih navoda pljuštali na sve strane.

U našoj je javnosti gotovo nezamijećeno prošla odluka Ustavnog suda o ukidanju odredbi zakona o financiranju lokalne i regionalne samouprave kojom su ukinuti slijedeći porezi:

- Porez na neizgrađeno građevinsko zemljište

- Porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište

- Porez na neiskorištene poduzetničke nekretnine

Hrvatska ima solidan zakon o zaštiti potrošača. Hrvatska ima i najveći broj inspekcijskih službi. I onih u sklopu Državnog inspektorata i onih pri resornim ministarstvima i onih pri županijama. Imamo i nekoliko desetaka udruga za zaštitu potrošača. I poveći broj ovlaštenih laboratorija za ispitivanje kontrole kvalitete proizvoda, pogotovo hrane.

No, znamo li što jedemo? Odnosno, koliko možemo biti sigurni u ispravnost prehrambenih proizvoda. Odgovara li sadržaj deklaraciji? Tko, na kojim mjestima i kako učestalo vrši kontrolu prehrambenih proizvoda? Ta su mi se pitanja nametnula prilikom nedavne rasprave o zakonu o zaštiti potrošača.